Biranje organiziranih kineziološih aktivnosti – uvođenje djeteta u sport
Usmjeravanje djeteta u organizirane kineziološke aktivnosti preporučuje se već u vrtićkoj dobi, u dobi od djetetove treće i četvrte godine. Iznimno je važno da se bave sportom jer tako stvaraju zdrave navike od najranije dobi, ali nikako dijete ne treba usmjeravati u kineziološke aktivnosti koje obuhvaćaju jednostrano i strogo usmjerene oblike kretanja, odnosno ne preporuča se usmjeravanje u pojedine sportove. Redovita tjelovježba pomaže rastu, izgradnji mišićne mase, razvoju kostiju te razvoju važnih motoričkih vještina od kojih se neke najviše razvijaju u vrtićkoj dobi i nije ih moguće razvijati toliko značajno u starijoj dobi. Možda se pitate kad je dijete dovoljno staro da se počne baviti organiziranom kineziološkom aktivnosti ili ste mišljenja da organizirana fizička aktivnost u vrtićkoj dobi izgleda samo kao razbibriga i igra. Stručnjaci kineziolozi i odgojitelji su educirane osobe koje znaju organizirati, izabrati aktivnosti i što je još važnije prilagoditi te aktivnosti djetetu vrtićke dobi da bi izabrani sadržaji imali najbolji efekt na vrtićko dijete.
U dobi od treće do šeste/sedme godine djeca su doslovno mali zvrkovi koji ne mogu biti na jednom mjestu. Djeca vrtićke dobi bi svakog dana trebala imati minimalno 30 do 60 minuta organizirane fizičke aktivnosti. To su igre kineziološkog karaktera u vrtiću, igralištu ili u sportskoj dvorani. U usporedbi s preporukom da maksimalno mogu kroz cijeli dan sjediti 60 minuta izvodeći aktivnosti kao što su crtanje, slikanje, slaganje slagalica, kockica i slično, zaključujemo da se djeca vrtićke dobi kvalitetnije razvijaju kroz kretanje.
Mnogi roditelji žure svoje dijete upisati u sportski klub i momčadske sportove. Kod toga treba biti posebno oprezan i osim sporta uvijek birati trenera i sam način rada i razmišljanja trenera neovisno o tome o kojem se sportu radi. Kod djece vrtićke dobi nemoguće je razvijati određenu sposobnost dok dijete nije biotički zrelo. Iz tog razloga za žurbu s upisom u sportske klubove, a posebno u momčadske sportove nema.
Djeca vrtićke dobi da bi razvila motoričke sposobnosti u skladu sa svojom dobi moraju prakticirati osnovna motorička gibanja od kojih su značajnija: puzanja, hodanja, trčanja, penjanja, skakanja, dizanja i nošenja, bacanja i hvatanja. Ti motorički obrasci i sposobnosti su temelj za sve sportove u kasnijoj školskoj dobi, a time i postizanje boljih rezultata u određenom sportu. Osnovne motoričke sposobnosti koje se mogu razvijati kod djece vrtićke dobi su :
- Koordinacija
- Ravnoteža
- Opće preciznost
- Opća snaga
- Opća izdržljivost
- Fleksibilnost
- Brzina reakcije na zvučne i vizualne podražaje
(Izvor: Boris Neljak – Kineziološka metodika u predškolskom odgoju)
Potrebno je voditi računa o takozvanim senzibilnim zonama razvoja sposobnosti, odnosno o sposobnostima djeteta koje su za svoj razvoj definirane sazrijevanjem različitih organskih sustava.
Razvoj koordinacije je među svim motoričkim sposobnostima najznačajnija sposobnost na koju se nadovezuju mnoge sposobnosti. Međutim, sve ove sposobnosti se ne razvijaju zasebno već integrirano, kroz splet osmišljenih, ciljano usmjerenih i raznovrsnih kinezioloških aktivnosti.